Vityland centar

  "Promašiš 100% udaraca koje ne primiš." – Wayne Gretzky. Jeste li se ikada odvratili od pokušaja, samo zato što ste mislili (makar i malo) da biste mogli propasti, ili biti povrijeđeni, ili izgledati glupo? To je ono što mi ljudi radimo, većinu vremena. S našom nevjerojatnom maštom sve i svašta postaje moguće. Zamišljamo neuspjeh, bol ili neugodu, a to postaje naša unutarnja stvarnost. Jednom kada postanu unutarnje stvarnosti, mogu postati samoispunjujuća proročanstva! Kad biste samo jednom sebi rekli: “Bojim se! Ali, hajmo!” a onda ste nekako skupili hrabrosti da ipak nešto poduzmete – sa svakim novim izazovom koji prihvatite sadite sjeme pozitivnog samoispunjavajućeg proročanstva. Nažalost, možda ste također posijali sjeme "Bojim se ..da bih mogao/la uspjeti! Dobro, možda drugi put!”, a zatim se prepustili tom strahu i ili ne početi, ili odustati kad stvari postanu teške. Kad pogledate u prošlost, vjerovatno ste imali primjere obje vrste odgovora. Čak i ako...

  “Sve što radimo prožeto je energijom kojom to radimo. Ako smo mahniti, život će biti mahnit. Ako smo mi mirni, život će biti miran. I tako je naš cilj u svakoj situaciji unutarnji mir.” ~ Maryanne Williamson Lekcija 1: Volite sebe! Dobro se hranite, vježbajte i njegujte svoje tijelo i izgled. Brinuti se o sebi i predstavljati se drugima kao da vam je stalo važan je pokazatelj vašeg unutarnjeg stanja. Lekcija 2: Živite u trenutku. Pronađite zadovoljstvo u malim stvarima – dobrom drijemanju, pjevu ptica, luksuznom istezanju, mirnom sjedenju bez razloga osim da mirno sjedite, prvom gutljaju vode kad ste žedni, znakovitim pogledima između prijatelja... Previše je lako uhvatiti Vas u razmišljanje o sutra, ali to dovodi do velikog stresa. Ovo je jedini trenutak u koji možete biti sigurni, stoga iskusite svaku njegovu nijansu. Lekcija 3: Spavajte dovoljno. Ljudi u industrijaliziranim zemljama hronično su lišeni sna. San je neophodan za regulaciju hormona, mentalnu budnost, energiju, po...

  Ako ste poput većine nas, tražite pravu sreću. Svi imamo trenutke privremene sreće - kao kad nam se dogodi nešto lijepo, ili dobijemo ono što smo željeli, ili uspijemo u nekom pothvatu. Ali šta je s pravom, trajnom srećom koja ne ovisi o vanjskim faktorima? Šta je uopće prava sreća? Definirati sreću nije lako. To je lično, a ako nas se pita, teško je to izraziti. Možemo reći: "Sretna sam" ili "Nisam sretna", ali kako mjeriti ili govoriti o sreći? Psiholog Ed Diener, autor knjige Happiness: Unlocking the Mysterys of Psychological Wealth, opisuje "subjektivno blagostanje" (sreću) kao kombinaciju životnog zadovoljstva i svakodnevnih više pozitivnih nego negativnih emocija. Istraživač Martin Seligman, autor knjige Authentic Happiness, definira sreću u smislu njezinih komponenti: - Unutarnje zadovoljstvo: osjećaj spokoja, - Angažman: biti uključen u život - imati stabilnost (obično se odnosi na finansije), dobre prijatelje, obitelj punu ljubavi, h...

       Možda   ste čuli za čuveni citat Džona Lenona: “Život je ono što ti se dešava dok si zauzet pravljenjem drugih planova.” Zar to nije istina? Većina nas je toliko zauzeta razmišljanjem o budućnosti. Mislimo: “Život će biti sjajan kada…” i onda nabrajamo sve ono čemu se nadamo, želimo, planiramo i radimo na postizanju, a koje će nas konačno usrećiti:  -  novi posao  -  savršena veza  -  nova kuća  -  novi auto, motocikl, bicikl, TV, dijamantski prsten ili druga igračka   -  udobno penzionisanje   - pozamašan bankovni račun  -  pobjeda na takmičenju  - uspjeh  u poslu Ako shvatate da više priželjkujete nego da uživate, imate strah od propuštanja. Gledamo vijesti i provodimo dan brinući o tome šta se dešava u svijetu i kako će  to utjecati na nas. Ne mislimo da se žalimo ili da smo negativni kada govorimo o stvarima koje idu po zlu  ili govorimo o vijest...

Ako je tako – jeste li se ikada zapitali šta je dovelo do tog nedostatka samopouzdanja? Pretpostavljam da ste donijeli neke ne tako sjajne odluke u prošlosti koje su dovele do okolnosti za koje biste željeli da se nikada nisu ostvarile. I sad se malo (ili mnogo) bojite vjerovati sebi jer, eto, pogledajte gdje ste se doveli. Ali je li to stvarno tako? Jeste li VI donosili odluke? Ili…? Razmislite na trenutak o tome šta doista pokreće vaše odluke i ponašanja. Na svjesnoj razini mogli biste reći: "Da, naravno!" ali zapravo  vaša uvjerenja su ta koja upravljaju. Postoji toliko mnogo primjera za to koji će vam se vjerojatno ''svidjeti'' - poput toga da dobro znaš da ne bi trebalo pojesti još jednu krišku pizze jer stvarno želiš izgledati dobro novom kupaćem kostimu (ali svejedno ga želiš pojesti jer upravo sada ima takoooo dobar okus !); ili odabir posla za koji znaš da ćeš mrziti čitav svoj život (a to si govoriš svaki dan), ali nagovaraš se na njega j...

  Jedna od najljepših stvari kod ljudi je naša sposobnost da prihvatimo izazov i pretvorimo ga u blago. Svladavanje izazova ne samo da nam pomaže rasti, već nam pomaže letjeti i osjećati se živima kao što to nijedna količina udobnosti ili sigurnosti nikada ne bi mogla. Evo kratke priče za ilustraciju... Čovjek je pronašao čahuru leptira. Odnio je čahuru kući, zamišljajući radost gledanja kako leptir izlazi. Jednog dana u čahuri se pojavio mali otvor. Sjedio je i promatrao leptira nekoliko sati dok se borio progurati svoje tijelo kroz tu malu rupu. Tada se činilo da je leptir prestao dalje napredovati. Činilo se kao da je otišlo najdalje što je moglo i da više nije moglo. Jadni leptir, pomisli čovjek, iscrpio se i nikad neće izaći iz čahure! Stoga je čovjek odlučio pomoći leptiru. Uzeo je škare i odrezao preostali dio čahure. Leptir je tada lako izašao. Ali imao je natečeno tijelo i mala, smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira jer je očekivao da će se svakog trenutka...

  Pojam tjeskobe upotrebljava se za označavanje normalne reakcije na opasnost (koja se tada obično diferencira od straha, jer se smatra blažom  i prolongiranijom), ili za označavanje patološke promjene raspoloženja, tj. za simptom koji nije u vezi sa stvarnom opasnošću (iščekuje se opasnost koja je skrivena i neodređena, u stvari irealna, neprepoznata ili nepoznata, a dolazi iz čovjeka). Karakteristični simptomi javljaju se neovisno od normalne uplašenosti, aktualnih razloga, tjelesnih i drugih psihijatrijskih poremećaja i, u pravilu, njihov nastanak i razvoj ostaju nepoznati čovjeku. Psihoterapijski pristup liječenju anksioznih poremećaja podrazumijeva pokušaje jedne osobe da psihološkim sredstvima olakša psihološke patnje i bol druge osobe. Kao instrument služe riječi, ali u obzir dolaze i drugi oblici komunikacije. Tjeskoba (anksioznost, ustrašenost) bolno je stanje bespomoćnosti i nezaštićenosti. To je stanje napetosti, zabrinutosti, očekivanja da će se nešto strašno dogod...