Zdrave bračne navike: male stvari koje čuvaju veliku ljubav

 

Brak nije nešto što se „desi i traje samo od sebe“. On se gradi – svakim danom, kroz male izbore, riječi i geste koje često uzimamo zdravo za gotovo.

Kao što kaže John Gottman:

„Sretan brak ne nastaje kada pronađemo savršenu osobu, nego kada naučimo da na pravi način volimo nesavršenu.“

Zato s tobom danas dijelim nekoliko jednostavnih, ali moćnih navika koje čuvaju i jačaju brak:

💬 Komunicirajte svjesno

Ne radi se samo o razgovoru, nego o slušanju. Erich Fromm nas podsjeća:

„Ljubav je aktivna briga za drugu osobu.“

Odvojite svaki dan barem 10 minuta za iskren razgovor bez distrakcija.

🤝 Poštujte se i kada se ne slažete

Sukobi su normalni, ali način na koji ih vodimo čini razliku.

Kako ističe Anthony Giddens, odnosi opstaju na međusobnom poštovanju.

Kritikujte ponašanje, ne osobu.

✨ Ne zaboravite male stvari

Sitnice su temelj velikih odnosa. Jedan zagrljaj, poruka ili „hvala“ mogu promijeniti cijeli dan.

🎯 Gradite zajednički smisao

Brak je timski odnos. Émile Durkheim naglašava važnost zajedničkih vrijednosti – razgovarajte o ciljevima i snovima.

💛 Oprostite – svaki put iznova

Nema braka bez grešaka. Thomas Aquinas kaže:

„Ljubav znači željeti dobro drugome.“

Ponekad to znači i pustiti ono što boli.

❤️ Naučite kako vaš partner prima ljubav

Prema Gary Chapman, svako ima svoj „jezik ljubavi“.

Kada ga razumijete – odnos se mijenja.

☕ Provodite vrijeme zajedno – svjesno

Nije dovoljno samo biti zajedno, važno je biti prisutan.

Male rutine poput zajedničke kafe ili šetnje mogu učiniti čuda.

Na kraju, zapamti riječi John Paul II:

„Ljubav koja traje je ona koja postaje dar.“

Brak nije savršenstvo – nego svakodnevni izbor da biramo jedno drugo, iznova i iznova.

Autorica:

Vita Popara 💛

Brak kroz psihološku i sociološku prizmu: razumijevanje, povezanost i rast

 

Ovaj tekst posvećujem braku ne samo kao emotivnoj zajednici, već kao psihološkom i sociološkom fenomenu koji oblikuje identitet, stabilnost i razvoj pojedinca i društva. Brak nije samo privatna priča dvoje ljudi – on je mikrosvijet u kojem se susreću lične historije, porodični obrasci, društvena očekivanja i duboke emocionalne potrebe.

Psihologija nas uči da u brak ne ulazimo kao „prazna ploča“. Svako od nas nosi unutrašnje modele ljubavi, formirane još u djetinjstvu. Teorija privrženosti objašnjava da način na koji smo bili voljeni ili zanemareni oblikuje naš stil vezivanja – sigurni, anksiozni ili izbjegavajući. U braku se ti obrasci aktiviraju. Kada partner kasni s porukom, za nekoga je to sitnica, a za nekoga okidač dubokog straha od napuštanja.

Kako je zapisao Erich Fromm: „Ljubav nije osjećaj kojem se prepuštamo, već odluka, sud, obećanje.“ Ova misao naglašava da je zrela ljubav svjesna i odgovorna. Brak zahtijeva emocionalnu pismenost – sposobnost da prepoznamo vlastite emocije i da ih izrazimo bez napada. Umjesto da reagujemo impulsivno, potrebno je zastati i zapitati se: šta zaista osjećam i zašto?

Sociološki gledano, brak je temeljna društvena institucija. On reguliše odnose, stabilizira zajednicu i pruža okvir za odgoj djece. Međutim, u savremenom društvu brak više nije samo ekonomska ili društvena potreba; on je emocionalni izbor. To znači da se očekivanja povećavaju. Danas partner treba biti i prijatelj, i ljubavnik, i podrška, i saputnik u ličnom razvoju. Ova „višestruka uloga“ može biti izvor bogatstva, ali i pritiska.

Jedan od ključnih psiholoških savjeta jeste razvijanje emocionalne sigurnosti. Partner treba biti sigurna baza – mjesto gdje možemo biti ranjivi bez straha od ismijavanja ili odbacivanja. Kada osoba osjeti da je prihvaćena sa svojim manama, tada raste povjerenje. Povjerenje je temelj stabilnog braka. Bez njega, odnos postaje teren sumnje i kontrole.

Komunikacija je centralni stub i psihološki i sociološki. Poznato je da većina konflikata u braku ne proizlazi iz samog problema, već iz načina na koji se o njemu govori. Kritika ličnosti („ti si takav/takva“) razara, dok fokus na ponašanje („povrijedilo me to što se dogodilo“) gradi most. Aktivno slušanje – bez prekidanja i pripremanja odgovora – stvara osjećaj uvažavanja.

Sociološki faktor koji snažno utiče na brak jeste podjela uloga. Tradicionalni modeli podrazumijevali su jasno definisane dužnosti, dok moderni brak teži ravnopravnosti. Problem nastaje kada očekivanja nisu jasno izrečena. Neizgovorena očekivanja postaju izvor frustracije. Otvoren razgovor o obavezama, karijeri, roditeljstvu i ličnim ambicijama sprječava osjećaj nepravde.

Konflikti su neizbježni, ali nisu nužno destruktivni. Psiholozi naglašavaju da je način rješavanja konflikta važniji od njegove učestalosti. Zdravi parovi se svađaju – ali se i mire. Oni ne koriste ponižavanje, ne prijete odlaskom pri svakoj raspravi i ne otvaraju stare rane. Umjesto toga, traže rješenje koje čuva dostojanstvo oboje.

Jedan od najvažnijih savjeta jeste razvijanje empatije. Empatija znači pokušati osjetiti svijet iz partnerove perspektive. To ne znači uvijek slagati se, već razumjeti. Kada partner kaže da je umoran ili pod stresom, umjesto osude može doći podrška. Ta podrška gradi emocionalnu povezanost.

Intimnost ima duboku psihološku dimenziju. Ona nije samo fizička bliskost, već osjećaj viđenosti i prihvaćenosti. Parovi koji redovno njeguju nježnost – zagrljaj, dodir, pogled – jačaju hormon povezanosti i sigurnosti. U sociološkom smislu, intimnost je prostor koji razlikuje brak od svih drugih društvenih odnosa. Ona je privatna zona povjerenja.

Finansijski stres je jedan od vodećih uzroka bračnih sukoba. Sociološki gledano, novac simbolizira moć i sigurnost. Psihološki, on može aktivirati strah od gubitka kontrole. Transparentnost i zajedničko planiranje budžeta smanjuju napetost. Brak funkcioniše najbolje kada partneri djeluju kao tim.

Zahvalnost je često zanemaren, ali snažan faktor. Istraživanja pokazuju da parovi koji redovno izražavaju zahvalnost imaju veći nivo zadovoljstva u odnosu. Jednostavne riječi priznanja – „Cijenim to što radiš“ – stvaraju emocionalnu toplinu. Zahvalnost pomjera fokus sa nedostataka na vrijednosti.

Brak je također prostor ličnog rasta. Psihološki zreo partner razumije da je odgovoran za vlastitu sreću. Očekivati da druga osoba ispuni sve emocionalne praznine vodi razočaranju. Kao što kaže poznata misao: „Sretan brak čine dvoje sretnih pojedinaca.“ Rad na sebi – kroz introspekciju, edukaciju ili terapiju – direktno doprinosi kvaliteti odnosa.

Sociološke promjene, poput ubrzanog načina života i digitalne povezanosti, unose nove izazove. Granice između privatnog i javnog prostora postaju tanje. Važno je zaštititi intimu braka od pretjeranog utjecaja okoline. Odluke se trebaju donositi unutar odnosa, a ne pod pritiskom društvenih normi ili komentara.

Oprost je još jedna ključna dimenzija. Psihološki, oprost oslobađa od tereta ogorčenosti. Sociološki, on omogućava stabilnost zajednice. Oprost ne znači tolerisanje kontinuirane povrede, već spremnost na obnovu kada postoji iskreno kajanje i promjena.

Ne smijemo zaboraviti ni humor. Smijeh smanjuje napetost i podsjeća partnere na zajedničku radost. Parovi koji se smiju zajedno stvaraju pozitivne uspomene koje amortizuju teške periode.

U trenucima ozbiljne krize, stručna pomoć može biti dragocjena. Savjetovanje pruža neutralan prostor za obnovu komunikacije. Traženje pomoći nije slabost, već odgovornost prema odnosu.

Na kraju, brak je dinamičan proces. On prolazi kroz faze – od strasti i idealizacije do realnosti i zrelosti. Svaka faza nosi izazove i prilike. Ljubav nije statično stanje; ona se razvija. Kao što je jednom zapisano: „Brak nije imenica, to je glagol. Nije nešto što dobiješ, nego nešto što radiš.“

Ako postoji suština svih psiholoških i socioloških savjeta, ona je u svjesnosti. Svjesnosti o sebi, o partneru i o društvenim utjecajima koji oblikuju odnos. Kada dvoje ljudi odluči da uči, komunicira i poštuje, brak postaje prostor sigurnosti i rasta.

Neka ovaj tekst bude podsjetnik da brak nije savršenstvo, već proces. Proces u kojem se ljubav ne podrazumijeva – ona se svakodnevno bira.

S poštovanjem,

Vita Popara

Terapijski zagrljaj prirode

 

Dragi čitatelji

Boravak u prirodi za nas je odličan, a u današnjem urbanom, industrijaliziranom svijetu to je nužan bijeg koji ima dalekosežne emocionalne, duhovne, mentalne i fizičke učinke.

Priroda je tako dobra za vas!

Evo zašto (kao što je dokazala znanost):

1. Priroda ublažava depresiju: studija Sveučilišta u Michiganu otkrila je da su šetnje prirodom povezane s poboljšanim mentalnim zdravljem, nižom razinom depresije i smanjenim stresom. Dopuštanje prirodi da radi svoju čaroliju za poboljšanje raspoloženja ne mora značiti dugotrajno putovanje divljinom: lagana šetnja parkom, dok ste svjesni u sadašnjosti, može učiniti da se osjećate bolje za nekoliko minuta!

2. Priroda poboljšava vaš fokus i produktivnost: studija objavljena u Psychological Science otkrila je da je boravak u prirodi savršen način da se doslovno isključite i odmorite svoj mozak od pretjerane stimulacije. To može pomoći u sprječavanju kratkog raspona pažnje koji se čini dijelom današnjeg hiperpovezanog društva s njegovim brojnim stimulacijama i smetnjama. Ako ste usredotočeni, na vas mogu manje utjecati smetnje i učiniti više - sretan dan za vaše projekte i posao!

3. Priroda jača vaš imunološki sustav. To je tačno: prljavština je dobra za vas! Studija koju je proveo Medicinski fakultet Nippon u Tokiju otkrila je da su žene koje su provodile 3 sata dnevno u šumi samo dva dana pokazale porast bijelih krvnih stanica, a taj je porast trajao više od tjedan dana nakon toga.

4. Priroda pojačava vaša osjetila. Kada ste u prirodi, vaša osjetila se aktiviraju. Zamislite kako prolazite kroz dane u poznatim prostorima poput doma ili ureda - nakon nekog vremena sve u tim prostorima postaje "dio namještaja" (nedavno mi je jedna žena s velikim iznenađenjem rekla da je njezin suprug upravo primijetio sliku koju je objesila u predvorju prije 8 godina!). S poznatošću dolazi i otupljivanje osjetila! Ali kada ste na otvorenom - gdje se sve stalno mijenja s godišnjim dobima i dnevnim vremenskim uvjetima - vaša se osjetila bude. Boje se čine svjetlijima, mirisi su oštriji, a vi ste više usklađeni s onim što je oko vas.

5. Priroda poboljšava vaše pamćenje. Kako su vaša osjetila pojačana i vi ste mirniji, opušteniji, sretniji i fokusiraniji, prirodno upijate više onoga što se događa oko vas. To znači da se vaše kratkoročno pamćenje poboljšava; Nije slučajno što studenti vole učiti u parku!

6. Priroda vam pomaže da bolje spavate. Izlaganje sunčevoj svjetlosti pomaže u regulaciji vaših cirkadijalnih ritmova (vaš unutarnji biološki sat). Danas su mnogi ljudi izloženi fluorescentnoj rasvjeti u svom radnom prostoru, a mnogi će gledati televiziju ili buljiti u ekrane računala do kasno u noć, a to može ometati prirodni ritam spavanja i budnosti tijela. Sunčeva svjetlost, s druge strane, pogotovo ako ujutro izađete van, potaknut će san nakon što sunce zađe ispod horizonta.

7. Priroda vam pomaže u upravljanju stresom. Uživanje u prizorima i zvukovima prirode vrlo je umirujuće. Svjesnost možete prakticirati jednostavnim stajanjem na otvorenom zatvorenih očiju i prepoznavanjem što više zvukova možete... I dok to radite, vaše stresne misli nemaju šanse da ih se čuje!

8. Priroda vam pomaže da budete kreativniji. "Odgovor strahopoštovanja" aktivira se kada ste u prirodi i promatrate i njezinu veličinu i intimne detalje. Uistinu izaziva strahopoštovanje, od najsitnije kukce ili najnježnijeg cvijeta, do najveličanstvenijeg vodopada ili planinskog lanca - a odgovor strahopoštovanja usko je povezan s povećanom kreativnošću.

Ne morate izlaziti van... ili čak biti ljubitelj prirode kako biste iskoristili blagodati prirode. Prema studiji objavljenoj u Korean Journal of Radiology, mozgovi ljudi izloženih slikama slikovitih prirodnih krajolika pokazali su povećanu aktivnost u regijama mozga povezane s prisjećanjem sretnih uspomena. Možete postaviti čuvar zaslona ili pozadinu svog računala kao prizor prirode i imati nekoliko zapanjujućih slika prirode u svom domu i na poslu - to će biti dovoljno kada ne možete izaći van!

Kako osjetiti pravu sreću?

 

Ako ste poput većine nas, tražite pravu sreću. Svi imamo trenutke privremene sreće - kao kad nam se dogodi nešto lijepo, ili dobijemo ono što smo željeli, ili uspijemo u nekom pothvatu. Ali šta je s pravom, trajnom srećom koja ne ovisi o vanjskim faktorima?

Šta je uopće prava sreća?

Definirati sreću nije lako. To je lično, a ako nas se pita, teško je to izraziti. Možemo reći: "Sretna sam" ili "Nisam sretna", ali kako mjeriti ili govoriti o sreći?

Psiholog Ed Diener, autor knjige Happiness: Unlocking the Mysterys of Psychological Wealth, opisuje "subjektivno blagostanje" (sreću) kao kombinaciju životnog zadovoljstva i svakodnevnih više pozitivnih nego negativnih emocija.

Istraživač Martin Seligman, autor knjige Authentic Happiness, definira sreću u smislu njezinih komponenti:

- Unutarnje zadovoljstvo: osjećaj spokoja,

- Angažman: biti uključen u život - imati stabilnost (obično se odnosi na finansije), dobre prijatelje, obitelj punu ljubavi, hobije i interese,

- Značenje: naš osjećaj svrhe i korištenje naših talenata, znanja, vještina i snaga za ispunjenje naše svrhe.

Sreća može biti trenutna ili može biti dugoročna, kao u citatu McCandless-a: “ Živio sam sretan život hvala Gospodinu. Zbogom i neka vas Bog sve blagoslovi." (Knjiga: Jon Krakauer-a “U Divljini”)

Možda će vas iznenaditi - ili ne - da sretan život nema nikakve veze s užasnim danom koji ste imali jučer ili strahom koji osjećate danas. To je sveukupna osnovna sreća. Općenito, ako ste sretna osoba, dobro uvijek prevagne nad lošim. Međutim, "Osjećati se dobro" i hedonistički "zadovoljeno" je privremena sreća. Osjećati se dobro nusproizvod je angažmana i i spoznaje vlastitog značenja. Sreća nije bogatstvo ili uspjeh. Oni mogu biti privremeni.

Ko je sretan? To je ona rijetka osoba čiji način života i razina stresa ne rastu zajedno s njihovim prihodom i uspjehom. Jedina iznimka od pravila “novac ne kupuje sreću” je kada taj novac potrošite na iskustva s drugim ljudima.

Sreća nije odsutnost boli; iako bol često prikrivamo porocima, alkoholom, seksom, drogom, zabavom, bijegom na egzotične odmore i ekstremnim sportovima. Ali jesmo li "sretni" u odsutnosti boli? Nije nužno. Ponekad nas ne boli, ali nam je dosadno, neispunjeni smo, nezadovoljni… to nije sreća!

Sreća nije nešto što treba tražiti ili čemu treba težiti. Jednostavno JEST. Ili, nije. Tvoj izbor.

“Ako ispraviš svoj um, ostatak tvog života će doći na svoje mjesto.” ~Lao Ce

Ispraviš li svoj um, slijedit će te sreća.

Dakle, kako možete "ispraviti svoj um" tako da vas sreća prati?

Pogledajte unutra. Sreća leži u vama! Postoji jedna priča koja bi vam se mogla svidjeti:

Bio jednom prosjak koji je sjedio na drvenoj kutiji na uglu ulice i molio za sitniš. 30 godina sjedio je ondje, jadan i potišten sve dok ga jednog dana neko nije upitao: "Šta ti je u toj kutiji?" Zbunjen, prosjak je otvorio kutiju - nikad mu nije palo na pamet pogledati! – I na njegovo zaprepaštenje bila je puna blaga! Sada se kladim da se pitate kakve to veze ima s vama. Šta je to unutarnje blago, uostalom?

Unutarnje blago koje svi posjedujemo je vaša sposobnost izbora. Ti biraš:

- interpretirati situacije na načine koji vas čine sretnima ili nesretnima (na primjer, pada kiša na dan vašeg vjenčanja - kako ćete interpretirati tu situaciju i odgovoriti na nju ovisi 100% o vama)

- nasmiješiti se, ili se namrštiti - nevjerojatan je psihološki fenomen da će vam se raspoloženje popraviti ako se nasmiješite i zadržite osmijeh barem nekoliko minuta!

- činiti ono zbog čega vam duša pjeva ili strahom zgnječiti svoje snove?

Imaš nevjerojatnu moć, znaš, izabrati sreću!

Vaše unutarnje blaženstvo može se njegovati i poticati. Radi se o uspostavljanju kontakta s jednostavnim unutarnjim zadovoljstvom bavljenja nečim što volite, uživanja u trenucima, zadržavanja osjećaja dječijeg čuđenja i znatiželje i shvaćanja da vam ne trebaju vanjski izvori da biste bili sretni.

Kakva god bila vaša situacija, možete je promijeniti. U sebi, možete reinterpretirati. Promijenite svoju perspektivu.

Do sreće se ne može putovati

“Do sreće se ne može putovati, posjedovati, zaraditi ili nositi. To je duhovno iskustvo življenja svake minute s ljubavlju, milošću i zahvalnošću.” – Denis Waitley

Osjećate li ponekad da će vas sreća dočekati “kad”...? Svi smo skloni vjerovati: "Bit ću sretan kad..." (dobijem savršen posao,  vjenčam  se pravom osobom, posjedujem tu novu stvar, odem na ovo putovanje u Europu ili bilo gdje, označim ovu stvar s popisa, izgubim ovo kilograma  itd. itd.)

Ali to uopće ne ide tako. Inače, kako objasniti sve slavne milijunaše na rehabilitaciji? Kako biste objasnili osjećaj praznine koji imate nedugo nakon kupnje nečega bez čega “ne biste mogli živjeti”?

Stvari te ne čine sretnim. Veze vas ne čine sretnima. Bogatstvo vas ne čini sretnim. Ni iskustva te ne čine sretnim. Nova odjeća može učiniti da se neko vrijeme osjećate dobro, ali... Putovanje je odlično  za odmor, ali završi i vratite se kući, a onda ste opet nesretni.

Prava sreća dolazi iz unutarnjeg mira

Autentična sreća prebiva u vama. U određenom smislu, to je izbor. Vi BIRATE biti sretni. Da, dobro ste pročitali. Vi birate biti sretni.

Nije uvijek lako, naravno, ali zapravo se možete istrenirati da se osjećate sretnijim kao svoju "osnovu" - to stanje kada niste ni tužni ni ekstatični, već vaše svakodnevno stanje bivanja.

Kako? Uključivanjem prakse zahvalnosti u svoju svakodnevnu meditaciju. Pokušajte ovo: kada započnete svoju meditaciju, koristite "Hvala" kao mantru. Ponavljajte to u tišini, s osmijehom na licu i dopustite da vas ispuni osjećaj zahvalnosti. Nastavi. To je sjajan način da utišate um dok se u isto vrijeme osjećate sjajno!

Nakon meditacije učinite ono što radi Oprah Winfrey: napišite 5 stvari na kojima ste danas zahvalni. Samo 5. Još je snažnije kada izrazite “zašto” ste zahvalni na njima. Dovoljan je samo jedan redak.

Ako to činite dosljedno nekoliko mjeseci, iznenadit ćete se koliko ćete postati sretniji!

Šta možemo naučiti od mačaka?

 

 

“Sve što radimo prožeto je energijom kojom to radimo. Ako smo mahniti, život će biti mahnit. Ako smo mi mirni, život će biti miran. I tako je naš cilj u svakoj situaciji unutarnji mir.” ~ Maryanne Williamson

 

 

 

 

Lekcija 1: Volite sebe! Dobro se hranite, vježbajte i njegujte svoje tijelo i izgled. Brinuti se o sebi i predstavljati se drugima kao da vam je stalo važan je pokazatelj vašeg unutarnjeg stanja.

 

Lekcija 2: Živite u trenutku. Pronađite zadovoljstvo u malim stvarima – dobrom drijemanju, pjevu ptica, luksuznom istezanju, mirnom sjedenju bez razloga osim da mirno sjedite, prvom gutljaju vode kad ste žedni, znakovitim pogledima između prijatelja... Previše je lako uhvatiti Vas u razmišljanje o sutra, ali to dovodi do velikog stresa. Ovo je jedini trenutak u koji možete biti sigurni, stoga iskusite svaku njegovu nijansu.

 

Lekcija 3: Spavajte dovoljno. Ljudi u industrijaliziranim zemljama hronično su lišeni sna. San je neophodan za regulaciju hormona, mentalnu budnost, energiju, popravak ćelija , a snovi mogu biti izvrstan izvor mudrosti. Vrijeme su za podsvjesnu obradu onoga što se dogodilo tog dana ili onoga što Vam je važno u životu.

 

Lekcija 4: Budite strpljivi. Ne, životinje nisu uvijek strpljive. Moja mezimica je izuzetno uporna i glumi moju budilicu. Međutim, možemo naučiti vrijednost strpljenja tako što se NE uzrujavamo zbog njihovog ponašanja. Životinje rade isto što i ljudi - ponekad je neugodno i destruktivno, prema nama - ali mi imamo izbor kako odgovoriti.

 

“Ključevi strpljenja su prihvaćanje i vjera. Prihvatite stvari onakvima kakve jesu I gledajte realno na svijet oko sebe. Imajte vjere u sebe i u smjer koji ste odabrali.” ~Ralph Marston

 

Lekcija 5: Nikad ne odustajte. Znajte šta želite i idite po to. Jeste li postavili ciljeve? Radite li prema njima? Moj mačka ima tri cilja u životu i vrlo je dobra u njihovom postizanju: da me probudi ; da joj dam hranu; da je mazim . Nikada ne odustaje dok ne dobije ono što želi.

 

Lekcija 6: Bezuvjetna ljubav. Prošla djela, riječi (nesporazumi) i druge ljudske “stvari” ne smetaju životinjama da nas vole. Jednostavno nas vole takve kakvi jesmo. Bez osude, bez rezerve.

 

Lekcija 7: Mir. Postoji nevjerojatan fenomen koji se događa na mojoj maloj pauzi ljeti popodne. Na toplini sunca moja ljubimica Cicika sjedne na kauč do prozora. Doslovno samo sjedi u tišini, nekoliko minuta, uživa.. Počela sam joj se pridruživati. Vrijeme je tišine i bivanja - meditacija- životinjski stil!

 

 

“Vrijeme uopće nije dragocjeno, jer je iluzija. Ono što doživljavate kao dragocjeno nije vrijeme, već jedna tačka koja je izvan vremena: Sada . To je doista dragocjeno. Što ste više fokusirani na vrijeme - prošlost i budućnost - više vam nedostaje Sada, najdragocjenija stvar koja postoji." ~ Eckhart Tolle.

Autorica: Vita Popara

Kako steći prijatelje i utjecati na ljude – Šta nas Dale Carnegie uči i danas?

Ako tražiš knjigu koja ti može promijeniti život,  Kako steći prijatelje i utjecati na ljude autora Dalea Carnegieja je upravo to. Objavljena još 1936., ova knjiga je preživjela desetljeća jer govori o nečemu što se nikad ne mijenja: ljudska priroda.

Bez obzira jesi li introvert, poduzetnik, student ili vođa tima, ovo su lekcije koje ti mogu pomoći da izgradiš bolje odnose, povećaš svoj utjecaj i razviješ samopouzdanje u komunikaciji.

U nastavku ti donosim sažetak glavnih ideja iz knjige – jednostavno, jasno i primjenjivo.

Knjiga "Kako steći prijatelje i utjecati na ljude" autora Dalea Carnegieja jedno je od najutjecajnijih djela samopomoći svih vremena. Prvi put objavljena 1936. godine, njezine lekcije o međuljudskim odnosima, vođenju i uvjeravanju i danas su jednako aktualne. Ova knjiga nije samo skup savjeta – ona je filozofija života koja se temelji na empatiji, poštovanju i razumijevanju osnovnih ljudskih potreba. Podijeljena je u četiri glavna dijela, kroz koje Carnegie vodi čitatelja do učinkovitije komunikacije i utjecaja na druge.

Prvi dio: Osnovne tehnike za postupanje s ljudima

Prvi dio postavlja temelje za sve društvene interakcije. Carnegie započinje snažnom porukom: ne kritizirajte, ne osuđujte i ne prigovarajte. Kritika, kaže on, samo izaziva obrambeni stav i rijetko dovodi do stvarne promjene. Umjesto toga, potiče na iskreno i pošteno priznanje i zahvalnost, jer ljudi čeznu za priznanjem više nego za ispravljanjem. Nadalje, naglašava važnost poticaja želje u drugima – umjesto da pokušavamo nekoga uvjeriti da nešto učini za naše dobro, trebamo ideju predstaviti tako da ona koristi i njima.

Drugi dio: Šest načina kako se svidjeti ljudima

U drugom dijelu Carnegie nudi konkretne savjete kako postati simpatičniji – ključni korak u utjecanju na ljude. Objašnjava kako sve počinje s iskrenim, dubokim interesom za druge ljude. Ljudi su prirodno privučeni onima koji ih slušaju i pokazuju brigu. Osmijeh, pamćenje i korištenje imena osobe, kao i vještina dobrog slušanja znatno pridonose izgradnji povjerenja. Carnegie također savjetuje da razgovaramo o interesima druge osobe i da je važno učiniti da se drugi osjećaju važnima – ali uvijek iskreno i od srca. Kada se ove tehnike dosljedno primjenjuju, rezultiraju dubokim i stvarnim odnosima.

Treći dio: Kako pridobiti ljude da misle kao vi

Utjecaj bez manipulacije tema je trećeg dijela. Carnegie otkriva jednostavnu istinu: ne možete pobijediti u raspravi. Čak i ako ste u pravu, ako time narušite odnos i izgubite simpatije sugovornika – gubitnik ste. Umjesto toga, pokazivanje poštovanja prema tuđem mišljenju, izbjegavanje fraze "u krivu si" i brzo priznavanje vlastitih pogrešaka daleko su učinkovitije strategije. Također savjetuje da se razgovor započne prijateljskim tonom, postavljanjem pitanja koja vode do “da” odgovora, te da se drugi pusti da govore većinu vremena. Ljudi koji osjećaju da ih se sluša, spremniji su na suradnju. Carnegie također predlaže da se pozivamo na plemenitije motive, da ideje prikazujemo slikovito ili dramatično, a kada ništa drugo ne upali – da osobu izazovemo na zdrav natjecateljski način.

Četvrti dio: Kako biti vođa – Mijenjanje ljudi bez uvrede i ogorčenja

Zadnji dio knjige posvećen je vođenju i osjetljivom zadatku usmjeravanja drugih ka poboljšanju. Carnegie predlaže da se kritika započne pohvalom, kako bi se stvorila pozitivna atmosfera. Pogreške treba naglasiti neizravno, često kroz primjere vlastitih slabosti. Također naglašava da je bolje postavljati pitanja nego izdavati naredbe, jer to zadržava dostojanstvo druge osobe. Nadalje, preporučuje da drugima dodijelimo ugled koji žele zadržati – pohvaliti ih kao vrijedne i pouzdane – što ih potiče da takvi i budu. Svaki napredak treba iskreno pohvaliti, a pogreške treba prikazivati kao lako ispravljive. Kada se ljudi osjećaju sposobno i cijenjeno, prirodno žele surađivati i napredovati.

Zaključak

Knjiga “Kako steći prijatelje i utjecati na ljude” nije samo vodič za društveni uspjeh – ona je poziv da ljude tretiramo s poštovanjem, znatiželjom i dobrotom. Njena trajna popularnost leži u činjenici da se temelji na univerzalnim istinama: ljudi žele biti viđeni, cijenjeni i shvaćeni. Primjenom Carnegiejevih principa svatko može poboljšati svoje međuljudske odnose, bilo da se radi o poslu, prijateljstvu, obitelji ili vodstvu. Središnja poruka je jasna: utjecaj počinje razumijevanjem drugih.

Reference:

1. Carnegie, D. (1936). Kako steći prijatelje i utjecati na ljude. New York: Simon & Schuster.

Autorica: Vita Popara 

2. Goleman, D. (1995). Emotional Intelligence. New York: Bantam Books.

3. Cialdini, R. (2006). Influence: The Psychology of Persuasion. New York: Harper Business.

Kako popraviti samopouzdanje?

 

"Promašiš 100% udaraca koje ne primiš." – Wayne Gretzky.

Jeste li se ikada odvratili od pokušaja, samo zato što ste mislili (makar i malo) da biste mogli propasti, ili biti povrijeđeni, ili izgledati glupo?

To je ono što mi ljudi radimo, većinu vremena. S našom nevjerojatnom maštom sve i svašta postaje moguće. Zamišljamo neuspjeh, bol ili neugodu, a to postaje naša unutarnja stvarnost. Jednom kada postanu unutarnje stvarnosti, mogu postati samoispunjujuća proročanstva!

Kad biste samo jednom sebi rekli: “Bojim se! Ali, hajmo!” a onda ste nekako skupili hrabrosti da ipak nešto poduzmete – sa svakim novim izazovom koji prihvatite sadite sjeme pozitivnog samoispunjavajućeg proročanstva.

Nažalost, možda ste također posijali sjeme "Bojim se ..da bih mogao/la uspjeti! Dobro, možda drugi put!”, a zatim se prepustili tom strahu i ili ne početi, ili odustati kad stvari postanu teške.

Kad pogledate u prošlost, vjerovatno ste imali primjere obje vrste odgovora. Čak i ako ste skloni negativnom i samoporažavajućem odgovoru, vježbom svejedno možete preokrenuti stvari.

Kratko razmislite o cilju koji želite postići (držite se samo jednog po jednog). Dopustite bilo kakvim slikama i osjećajima da se pojave. Obratite pažnju na ove osjećaje. Jesu li prvenstveno pozitivni i ohrabrujući – osjećate li se entuzijastično i motivirano? Ili su primarno negativni i obesnažujući - osjećate li se slabo i bespomoćno?

U svakom slučaju, usmjerite svu svoju pozornost na stvaranje najboljeg scenarija. Ako se već osjećate dobro u vezi sa svojim ciljem, samo ćete ojačati svoje pozitivne osjećaje oko njega. No, ako se osjećate kao da bi ovaj cilj mogao biti nedostižan, htjet ćete posaditi sjeme "da" i ponavljati ovu vježbu svaki dan dok OVAJ novi scenarij ne postane još prirodniji i normalniji od starog najgoreg scenarija.

Mentalno uvježbavate uspjeh kada to radite. Ono što je fascinantno je to što ćete, čak i ako ne postignete ovaj određeni cilj, dati sve od sebe i time ćete se unaprijediti stjecanjem novih vještina i znanja koje možete koristiti sljedeći put . Cijeli proces 'postizanja ciljeva' postaje više ugodno iščekivanje kada vidite da ste se, bez obzira na ishod, sjajno proveli!

Važna napomena: kad ne uspijete – a dešava se - dopustite si vremena za tugovanje (može biti jako teško!), ali zatim ispitajte šta ste naučili, kako ste rasli i kako je ovo iskustvo postavilo još jedan temeljni korak na putu do uspjeha. Samo ne dopustite da Vas neuspjesi prevladaju. Neka bude priča o procesu (zabavili ste se, zar ne?) i o  prednostima znanja i vještina koje ste stekli.

 

Da li ste ikada imali sjajnu - ili briljantnu ideju, a onda ste se predomislili jer ste mislili da je vaša ideja luda... ili su vas drugi ismijavali? Niste sami.

 

Guglielmo Marconi je bio italijanski pronalazač. Po zanimanju inženjer, Markoni je razvio bežičnu telegrafiju (bežični prijenos telegrafskih poruka). Iako to nije bila nova ideja, druge su bile tehnički ili komercijalni neuspjeh.

 

Markonijev izum je uspio. Godine 1895. pisao je Ministarstvu pošte i telegrafa, tražeći sredstva za dalje istraživanje. U ovom trenutku, njegovi bežični prijenosi dosegli su nešto više od jedne milje i Markoni je znao da uz odgovarajuću opremu neće biti ograničenja koliko daleko informacije mogu putovati.

 

Nikada nije dobio odgovor. Ministar pošte i telegrafa napisao mu je na povratnoj koverti:  “Otiđi u ludnicu”. (ali nikad nije poslao odgovor)

 

Godine 1896., Markoni je ohrabren da otputuje u Englesku, gdje bi bilo lakše doći do sredstava. Njegovi instrumenti i demonstracije izazvali su veliko interesovanje, a do 1901. godine, prvi transatlantski prenos bio je uspješan.

 

Markoni je nastavio da razvija tehnologiju dalje, a zbog izuma, signal za pomoć s Titanika stigao je do drugih brodova koji su uspjeli spasiti stotine ljudi s Titanika koji je tonuo. Godine 1909. Markoni je dobio Nobelovu nagradu za fiziku za svoj rad na bežičnom radiju.

 

Gde bismo danas bili bez Guljelma Markonija? Danas bežičnu komunikaciju uzimamo zdravo za gotovo... ali jedno vrijeme je bila ismijavana.

 

Ljudska domišljatost je neograničena - ali i ljudsko neznanje! Godine 1899, Charles Durrell, direktor američkog Ureda za patente, glupo je izjavio: "Sve što se može izmisliti je izmišljeno." (Samo se pitam... ko je ovom tipu dao posao?)

 

Kome su se još ismijavali zbog svojih izuma ili ideja – a kasnije se pokazalo da su u pravu? Kopernik, Galileo, Braća Rajt, Tesla, Pasteur, Zwicky .... i mnogo, mnogo više.

 

Kada se dijele nove ideje, one izazivaju normu i ustaljenu prosječnost. Ono izazivaju predrasude ljudi o tome šta je „stvarno“. Odgovor je često: “To je nemoguće” ili “To je pogrešno”. Ljudi vole da sebično štite svoju ustaljenu percepciju svijeta i mogu zlobno napadati one koji je izazivaju.

 

Pa šta je sa vašim idejama? Samo zato što drugi ljudi ne vjeruju da možete nešto učiniti, da li to znači da ne možete?

 

Naravno da ne!

 

Kada čujete: "Ne možete to učiniti, to je nemoguće!" znajte da govornik zaista govori: „Ne mogu to učiniti.” - Ja, govornik, ne mogu. Ja, govornik, ne mogu da razumijem. Ja, govornik, ne mogu vjerovati u tu mogućnost. I govornik automatski projektuje svoja ograničenja na vas.

 

Ali taj govornik nisi TI.

 

VI to možete, čak i ako "ja" ne mogu.

 

I tada ćete, bez obzira na ono što drugi misle ili govore, samouvjereno slijediti svoje snove. Bilo da sebe smatrate izumiteljem, idealistom ili sanjarom, vaše ideje zaslužuju – POTREBNO – da se oživotvore. Svijetu treba više ljudi koji vjeruju u svoje ideje!

Autorica: Vita Popara

Da li imate strah od propuštanja?

 

 

     Možda ste čuli za čuveni citat Džona Lenona:

 “Život je ono što ti se dešava dok si zauzet pravljenjem drugih planova.”

 

Zar to nije istina? Većina nas je toliko zauzeta razmišljanjem o budućnosti. Mislimo: “Život će biti sjajan kada…” i onda nabrajamo sve ono čemu se nadamo, želimo, planiramo i radimo na postizanju, a koje će nas konačno usrećiti:

 

 -  novi posao

 -  savršena veza

 -  nova kuća

 -  novi auto, motocikl, bicikl, TV, dijamantski prsten ili druga igračka

  -  udobno penzionisanje

  - pozamašan bankovni račun

 -  pobjeda na takmičenju

 - uspjeh  u poslu

 

 

 

 

 

 

 

Ako shvatate da više priželjkujete nego da uživate, imate strah od propuštanja.

 

Gledamo vijesti i provodimo dan brinući o tome šta se dešava u svijetu i kako će to utjecati na nas. Ne mislimo da se žalimo ili da smo negativni kada govorimo o stvarima koje idu po zlu ili govorimo o vijestima - ali opet, koliko je vijesti pozitivnih? Koliko često svjesno govorimo o svojim blagoslovima i koliko je život zapravo divan, za razliku od toga koliko mentalne energije dajemo svojim problemima? Koliko vremena provodite brinući o budućnosti, umjesto da je željno iščekujete?

 

 

Ono na što se fokusiramo, postaje dio naše percepcije svijeta, i mi djelujemo prema toj percepciji.

U tom smislu, tjeskoba postaje navika. Postajete zavisni od drame i vjerovatno  niste ni svjesni.

 

Zapitajte se:

 

1. Da li se brinem o više stvari svaki dan?

 

2. Da li ponekad tražim stvari o kojima bih se brinuo/la, čak i ako se čini da stvari idu dobro?

 

3. Kada se jedan problem riješi, da li se odmah fokusiram na drugi problem?

 

4. Da li se osjećam anksiozno kada zaboravim telefon kod kuće?

 

5. Da li se uvijek osjećam kao da mi se dešavaju loše stvari?

 

6. Da li mi je teško da se držim dalje od TV vijesti?

 

7. Da li mi ljudi govore da zbog mene problemi izgledaju veći nego što zaista jesu?

 

8. Da li se brinem o stvarima o kojima niko drugi ne brine?

 

9. Da li mi je čudno ako je sve u redu?

 

10.Da li sam opsjednut onim što bi moglo poći po zlu?

 

11.Brinem li previše o stvarima koje ne mogu kontrolisati?

 

 

 

Klonite se smeća iz okoline : negativnih ljudi, toksičnih ideja i slika koje vidite na TV-u i netu, svo to nasilje i drama, uključujući vijesti, ne dodaju ništa vašem životu osim gadnog beznadežnog osjećaja, zar ne?

 

Konzumeristički strah od propuštanja kaže da biste trebali željeti određene stvari jer – očigledno – gdje ste, šta imate i šta radite nije dovoljno dobro i propuštate nešto bolje. Da li imate konstantan osjećaj da ste ''nedovoljni'' ?

Strah od propuštanja kaže da sada ne možete biti sretni jer ono što želite nije vaše.

 

Zato razmislite šta će se dogoditi kada dobijete to ''savršeno'' (posao, partner, kuća, zlatna medalja, itd.). Šta onda? Život će se nakratko zaista činiti veličanstvenim. Ali vjerujte mi, prije nego što mislite, osjetit ćete se iscrpljenim. "Je li to to? Šta sad?"

 

Čak i najveće postignuće će učiniti da se tako osjećate, navodeći da se ne radi o cilju, već o putovanju.

 

Odlična vijest je da to možete izbjeći u potpunosti - ali NE izbjegavajući izazove i da nikada ne idete ka cilju, već uživajući i cijeneći svaki minut svog života, čak i trenutke koji nemaju apsolutno nikakve veze s vašim ciljem... čak i trenutke koji izgleda da vam smetaju na putu.

 

Svaki trenutak postaje izuzetan i važan, a ne nešto kroz šta treba žuriti na putu ka nečem boljem.

 

Dobro je biti hiperfokusiran na veliki cilj, ali da biste izbjegli deflaciju nakon postignuća i izbjegli propuštanje života dok ste fokusirani na svoj cilj, gledajte na svaki trenutak, svaku stvar koju radite, svakoga s kim ste u interakciji, kao čudo.

 

Nemate šta da jurite u ovom trenutku. Ovo što sada radite je važno i čudesno.

 

Vaš veliki cilj postaje divan dio velike tapiserije vašeg života, ali to više nije odlučujući trenutak.

 

I tako, u trenucima pranja suđa, jurnjave za djecom koja vrište, suočavanja s nerazumnim zahtjevima svog šefa i pitanja zašto ne možete natjerati svoj um da utihne u meditaciji… shvatiš, TI ŽIVIŠ. Sad. Ipak ne propuštaš. Ovo je život. Život neće početi ‘’kada…“. Sada je.

 

Možete uvelike poboljšati svoj život počevši od ovog trenutka tako što ćete sada odlučiti da budete sretni.  Unesite svoj život radošću i poštovanjem. To će samo po sebi pomoći da privučete više onoga što želite u svoj već blagoslovljeni život.

 

Ne možete patiti od Straha od propuštanja ako sada budete sretni, prihvatate ono što jeste i radite ono što radite da biste pozvali više sjaja u svoj život. Od straha od propuštanja možete patiti samo kada zaboravite da je ovo, trenutno , život i zanemarite ga u korist nečeg boljeg.

 

Život neće početi kada postignete, steknete ili doživite nešto što želite, a još nemate.

 

Život neće biti sjajan "kada".

 

Život je onoliko sjajan i srećan koliko ga TI činiš, upravo sada.

Autorica: Vita Popara

 

Što učiniti kad stvari krenu po zlu ...

Gotovo je nemoguće izbjeći stresne situacije, ali možete naučiti samoovladavanje koje će vam omogućiti da mirno odgovorite, umjesto da reagirate impulzivno.

 

Jeste li se ikada obrušili u emocionalnoj situaciji i rekli ili učinili nešto što biste željeli da možete povući? Jeste li ikada impulzivno prekinuli vezu zbog nesporazuma? Jeste li ikada učinili nešto osvetoljubivo kad vas je netko povrijedio?

 

 

 

Možete naučiti spriječiti ova samoporažavajuća ponašanja izgradnjom emocionalne discipline. Evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći:

 

1. Vježbajte samosvijest. Duhovna meditacija/ molitva je savršeno vrijeme da  promatrate svoje misli i emocionalne reakcije na te misli.

 

Dio samosvijesti je povratak i razmišljanje o tome kako ste reagirali u određenim situacijama i prepoznavanje okidača. Što vas je pokrenulo? Što vas je natjeralo da brzo reagirate? U mnogim slučajevima ljudi osjećaju gubitak kontrole nad situacijom i tako reagiraju kao stjerana životinja u kut.

 

2. Odgodite odgovor. Ako primijetite da eskalirate prema emocionalnoj reakciji, možete uzeti pauzu i izbjeći je. Jednom kada prepoznate što pokreće snažnu emocionalnu reakciju u vama, možete koristiti tehnike kontrole impulsa poput fokusa na dah.

 

Dajte si pauzu od 30 sekundi prije nego što reagirate. Za to vrijeme duboko dišite i posvetite svu svoju pažnju dahu. To je ista metoda koja se koristi za upravljanje ponašanjima poput impulzivne kupovine.

 

Istraživači su otkrili da kašnjenje od 10 minuta smanjuje odgovor mozga na nagradu i čini vas manje sklonim slijediti ponašanje jer više nije impulzivno, već svjesno.

 

Naravno, u emocionalnoj situaciji rijetko imate luksuz uzeti 10-minutnu pauzu kako biste se prikupili - tako da će vam pomoći nekoliko sekundi dubokog disanja. Testirajte ovu metodu u drugim situacijama kada osjećate nedostatak kontrole i možda ćete otkriti da možete izbjeći impuls i donijeti bolje odluke.

 

3. Dodijelite novo značenje situaciji. Možete pretvoriti situaciju u nešto pozitivno, neutralno ili negativno. Kao što je dr. Wayne Dyer rekao: "Ako promijenite način na koji gledate na stvari, stvari koje gledate se mijenjaju."

 

Jedna korisna tehnika je shvatiti da se vrlo često uopće ne radi o vama i vjerojatno nešto shvaćate osobno. Ovo je mjesto gdje pauza dolazi u... dajući vam priliku da promijenite svoju percepciju situacije i uzmite u obzir da postoji mnogo načina da vidite stvari.

 

3. Preuzmite odgovornost. U konačnici, vi ste ti koji "odlučujete" da vas nešto gura preko ruba. Možda to nije svjesna odluka, ali je ipak nešto što dolazi iz vas. Nijedna vanjska sila ili druga osoba ne može vas natjerati da reagirate na način na koji to činite (kao u ekstremnom slučaju ljudi koji su fizički zlostavljani i kasnije tvrde: "natjerao me da to učinim" ili "gurnula me predaleko.") Ako znate svoje okidače, možete se trenirati da ih doživljavate kao manje smetnje na koje možete mirno odgovoriti, a ne sile zbog kojih ćete reagirati.

 

4. Izgradite svoje samopouzdanje i samopoštovanje kroz samo-ovladavanje.  Usredotočite se na iskustvo emocija, umjesto da se prepustite drami koja je izazvala emocije. Pustite da prođe - oko 90 sekundi - i tada ćete vidjeti da niij toliko vjerojatno da ćete reagirati na temelju te snažne emocije.

 

Tvoja moć leži u tvojoj sposobnosti da kontroliraš svoj odgovor.

 

Situacija stvarno nema smisla dok joj ne dodate svoje misli. To može biti pozitivna situacija, negativna ili bez posljedica. Ti si jedini koji odlučuje. Možete izgraditi emocionalnu disciplinu i biti svjesniji onoga što mislite i osjećate te kako vidite situaciju i reagirate na nju.

 

"Sve dok reagiramo na uvjete, nešto će uvijek biti pogrešno. Kad vaša radost više ne ovisi o tome što drugi misle o vama, ili što bilo tko drugi radi, onda je "imate ... Sve što je potrebno je malo vježbe." ~ Lynn Grabhorn 

Autorica: Vita Popara

Kako dobiti ono što želite?

 

U današnjem društvu uspjeh se smatra unutarnjim ili individualnim: naporan rad, strast, talent, dobra sreća i biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Međutim, postaje sve očitije da je način na koji komuniciramo s drugima pravi razlog našeg uspjeha, kao i njegova mjera.

 

Kako definirate uspjeh? Je li to novac? Priznanje? Vremenska sloboda? Financijska sigurnost? Biti u odličnoj vezi? Životna ravnoteža? Odvojite trenutak da definirate što za vas autentično znači uspjeh.

 

Na primjer, imam prijatelja kojemu je svejedno što je bogat. Sve dok su njegove potrebe zadovoljene i ima malo novca viška, osjeća se uspješnim AKO ima vremena baviti se svojim strastima. Za njega je vremenska sloboda jednaka uspjehu. Poanta je da budete vjerni svojoj definiciji uspjeha (a sve su sjajne!!).

 

Nakon što saznate što uspjeh znači za vas... razmislite o tome kako ćete to postići - ili ako ste već uspješni, kako ste to postigli. Da - talent, naporan rad i drugi unutarnji pokretači pomogli su, ali postoji jedan ključni element koji vam možda nedostaje u identificiranju razloga vašeg uspjeha, a to su odnosi.

 

Možda ćete vidjeti ljude s oštrim natjecateljskim stavom, kako gaze preko drugih dok rade sve kako bi se popeli na vrh: ali jednom kad tamo dođu, njihov uspjeh zvuči prazno jer su spalili previše mostova, povrijedili previše ljudi i uništio previše odnosa.

 

Možda ćete vidjeti kako ljudi dobrog srca inzistiraju na tome da je njihov uspjeh trud samotnjaka i da su samo oni odgovorni za svoj uspjeh. Ali jesu li? Tko ih je naučio vještinama i znanjima koja su im bila potrebna za uspjeh? Čak i ako su bili samouki... tko im je pomogao osigurati resurse potrebne za postizanje cilja... Čak i ako su sami prikupili resurse... tko ih je poticao na tom putu? Možete tvrditi da "nitko" nije pomogao, ali stvarnost je da se VEĆINA nas, u VEĆINI postignuća, oslanjala na druge.

 

U konačnici, sretan život je zajednički napor. Trebamo jedno drugo. Dakle, tko će biti najsretniji, najuspješniji, najpovezaniji i najispunjeniji? Osoba koja je ljubazna .

 

Kad ste ljubazni, korist nema samo onaj tko je primio vašu ljubaznost – i vi također. Evo nekoliko načina na koje će ljubaznost prema drugima i stavljanje drugih na prvo mjesto u konačnici obogatiti vaš život na vrlo značajan način.

 

1. Sjajan je osjećaj pomagati drugima . Kad smo ljubazni i pomažemo, stimuliraju se centri za nagrađivanje u mozgu. “Helpers's high” je prava stvar! Što radimo kada se osjećamo odlično? Pravimo bolje izbore, hrabriji smo u akcijama koje poduzimamo i skloniji smo istraživanju nepoznatog… a to dovodi do postizanja vlastitih ciljeva. Nasuprot tome, ako se osjećamo uplašeno i depresivno, vjerojatnije je da ćemo staviti cilj na policu umjesto da nešto poduzmemo.

 

2. Ljubaznost prema drugima pomaže nam da skrenemo fokus s onoga što nije u redu u našim životima . I opet, ovo je sjajan osjećaj, a kada se osjećamo sjajno, radimo stvari koje potiču naš uspjeh.

 

3. Stavljanje drugih na prvo mjesto dovodi do jačih i trajnijih odnosa i boljeg poslovanja . Ako uvijek prilazite ljudima s mišlju: "Što možete učiniti za mene?" shvatit će to i vidjeti vas kao "uzimača" ili "korisnika" i distancirat će se. U prodaji će dati svoj posao nekome čiji je stav: "Što mogu učiniti za vas?"

 

4. Ljubaznost i suosjećanje pomažu vam vidjeti svijet kroz optimističniju prizmu . Kada nekome možete pomoći, učinili ste svoj dio da svijet učinimo boljim mjestom i veća je vjerojatnost da ćete budućnost gledati s nadom i optimizmom.

 

5. Biti velikodušan sa svojim vremenom i pažnjom , potiče osjećaj pripadnosti i zajednice. U ovom smo životu zajedno, ali mnogi se ljudi osjećaju usamljeno i izolirano. Ništa ne briše usamljenost brže od sebe, pružanja pomoći i stvaranja odnosa koji se temelje na zajedničkoj želji da se pomogne bližnjima.

 

6. Davanje (vrijeme, novac, energija, mudrost itd. itd.) čini da se osjećate zahvalnijim . Kad cijenimo ono što imamo, želimo manje i sretniji smo… a sreća potiče uspjeh u svim područjima života.

 

Sreća vodi do uspjeha, a sreća velikim dijelom dolazi iz društvenih veza. Dakle, kada ste usredotočeni na vlastiti uspjeh i napredovanje, propuštate nevjerojatnu pomoć koju biste dobili da druge stavite na prvo mjesto.

 

Kao što je Zig Ziglar rekao: "U životu možete imati sve što poželite, ako samo pomognete drugim ljudima da dobiju ono što žele."

 

 Autorica: Vita Popara

 

 

 

Što više vrijednosti dajete svijetu, s istinskom željom da pomognete drugima da se osjećaju dobro i žive sretnije živote... to ćete više biti uspješni u postizanju istinskog, smislenog i zadovoljavajućeg uspjeha na bilo koji način kako ga definirate

 

Kako koristiti "Svjesno disanje" kao svoje sidro?

 

Prva stvar koju radimo kada se rodimo je da udahnemo. Prvi put udahnemo. Od tada udišemo svaku sekundu svog života.

 

Ovu čudesnu sposobnost većinu vremena uzimamo zdravo za gotovo, jer autonomni sustav našeg tijela obavlja posao tako majstorski - a ipak, možemo kontrolirati dah i na taj način promijeniti svoje stanje postojanja.

 

Mnogo je prednosti svjesnog disanja - ili sposobnosti promatranja daha, a ne nužno i kontrole.

 

1. Fizički , možete biti svjesni kako vaše disanje dovodi životvorni kisik u vaše organe. Da biste izgradili svijest, jednostavno primijetite što vaš dah radi: dok udišete, osjetite širenje dijafragme. Primijetite kratku stanku dok završavate s udisajem, a zatim osjetite opuštenost koja dolazi s izdahom... i ostvarite kratku stanku dok se vaše tijelo priprema za još jedan udah zraka.

 

Kako biste potaknuli tjelesnu reakciju opuštanja, pokušajte ovo: usredotočite se na dug, dubok, spor izdisaj i pustite da se udisaj pobrine sam za sebe. Nježno, ali odlučno ispraznite pluća, dopuštajući nestanku svake napetosti koju pohranjujete u tijelu.

 

Da biste se napunili energijom, učinite izdah snažnijim i dubokim kako biste ispraznili pluća od ugljičnog dioksida i unijeli više kisika u krvotok.

 

Dah se također može koristiti za ublažavanje boli . Kako skrećete pažnju s boli na dah, percepcija boli će se smanjivati. Ovo je filozofija iza Lamaze porođajnih vježbi - i djeluje!

 

2. Emocionalno , možete postati vrlo svjesni svojih uobičajenih obrazaca razmišljanja kroz svjesno disanje. Primijetit ćete da kada ste pod stresom, u strahu, zabrinuti, uzrujani ili ljuti, vaše disanje ima drugačiju kvalitetu nego kada ste sretni. Ne morate brinuti o nadziranju svojih misli – samo obratite pažnju na reakciju vašeg tijela na te misli!

 

Svoje raspoloženje možete promijeniti promjenom daha. Da biste se smirili, pokušajte ovo: tri puta vrlo brzo, snažno izdahnite kroz nos i zamislite da zajedno s izbacivanjem zraka oslobađate i svih briga, strahova, ljutnje ili boli koje nosite.

 

U svakoj emocionalno nabijenoj situaciji možete uspostaviti kontrolu nad sobom - i dati bolji odgovor - dajući si priliku da se nekoliko sekundi usredotočite na dah. To je sve što je potrebno. Stara poslovica o brojanju do 10 stvarno djeluje, ali ne morate brojati… samo se usredotočite na dah!

 

U meditaciji zamislite sebe kako izdišete ljubav i udišete ljubav. Ovo prekrasno funkcionira i čini da se osjećate sretnijim u samo nekoliko minuta!

 

3. Mentalno , svjesno disanje pomaže vam utišati mentalno brbljanje kako biste se mogli usredotočiti na zadatak koji imate. Često su kreativnost i inovativnost blokirane stresnim i ograničavajućim mislima – što možete primijetiti kada dišete plitko i ubrzano.

 

Kako biste potaknuli fokus, kreativnost i inovativno rješavanje problema, usredotočite se na vrlo duboke udisaje i neko vrijeme obratite pažnju na sam proces disanja dok se vaš užurbani um ne dobije priliku opustiti.

 

4. Duhovno , svjesno disanje pomaže vas podsjetiti da se energija neprestano kreće. Kao što je Einstein slavno rekao: "Ništa se ne događa dok se nešto ne pomakne" - pa, budući da je energija uvijek u pokretu (vibracija), onda je promjena konstanta u našim životima! Ovo je izvrstan podsjetnik, posebno kada se bojimo promjene ili kada se osjećamo zaglavljenima u neželjenoj situaciji.

 

Udisaj je promjena u odnosu na izdisanje... a zrak koji udišete nikada nije potpuno istog sastava čestica i molekula kao prethodni udisaj. Samo se podsjetite, ako ste trenutno na izdisaju, uskoro ćete biti i na udisaju… baš kao da ste sada u neželjenoj situaciji, stvari će se uskoro okrenuti po vas!

 

Dah nas također povezuje i podsjeća na naše jedinstvo. Gdje završava "moj" zrak, a počinje "tvoj"?

 

 

 

 

 

Evo jednostavne vježbe svjesnog disanja koju možete raditi:

 

1. Opustite se nekoliko vrlo dubokih udisaja. Počnite promatrati svoj dah. Ne pokušavajte to promijeniti, čak i ako se osjećate napeto - samo promatrajte. Tijelo će reagirati na opuštanje u vašem umu pa samo promatrajte kako se to događa (možda će potrajati neko vrijeme, ako se osjećate posebno pod stresom!)

 

2. Zabilježite sve uznemirujuće misli koje imate i kako one utječu na vaš dah . Izolirana negativna misao možda neće imati veliki učinak na vaše disanje, ali ponavljani i uobičajeni obrasci razmišljanja, poput zabrinutosti, definitivno utječu na to kako dišete. Dobra vijest je da je to nešto što možete kontrolirati. Baš kao što vaše misli utječu na vaš dah, vaš dah može utjecati na vaše misli!

 

3. Kad god imate uznemirujuću misao, prihvatite je i "izdahnite". Samo je pustite da odlebdi pri vašem sljedećem izdahu. To je velik, velik svijet i ta će misao uskoro biti mala i beznačajna, ako je se odbijete držati (skloni smo zadržavanju daha u trenucima uzrujanosti... baš kao što zadržavamo i ponavljamo uznemirujuće misli) . Pa izdahnite. Pusti to.

 

4. Primijetite kako se vaš dah opušta kao odgovor na opušteniju aktivnost vašeg uma. Zapamtite - vaš dah reagira na vaše misli, a vi možete upravljati dahom i koristiti ga za smirivanje svojih misli!

Autorica: Vita Popara

 

Kad god se nađete u emocionalno teškoj situaciji i samo se trebate smiriti, disati. Usmjerite pozornost na disanje - prvo primijetite reakciju vašeg tijela na vaše misli - a zatim preuzmite kontrolu tako što ćete "izdahnuti" sve uznemirujuće misli i pomoći svom tijelu i umu da se opuste dišući duboko, polako i ravnomjerno.