Društveni konflikt

 

Društveni konflikt

Pod društvenim konfliktom se podrazumeva nastojanje jednog društvenog subjekta da ostvarujući svoje interese i ciljeve, svojom akcijom onemogući potrebe, interese i ciljeve drugog subjekta, nekada čak i da potisne drugi subjekt. Društveni konflikti nastaju zbog visoke socijalne i kulturne fragmentacije društva. U svakom društvu postoje različite potrebe, interesi, namere, težnje, aktivnosti. Konflikti nastaju i zbog uslova u kojima jedna grupa deluje, zbog stanja u okruženju, ali i zbog strukture same grupe. Konflikti su povezani i sa stepenom opšte kulture, tradicionalnim odnosima i sklonostima društvene grupe i zajednice. Konflikt je jedna vrsta društvene dinamike i socijalne interakcije, način konstituisanja, pokretanja i održavanja društva, ali i zaostajanja, nazadovanja i razaranja društvenih struktura.[ Šijaković, Ivan (2008)''Sociologija-uvod u razumijevanje globalnog društva'' , Univerzitet u Banjoj Luci, Banja Luka, 59] Konflikt i/ili sukob

Prethodno određenje konflikta podrazumeva konflikt između društvenih grupa, kao i konflik sa visokom amplitudom, koji dovodi do prevlasti jedne grupe ili potiskivanja druge grupe. Međutim, konflikt se odvija i unutar društvenih grupa, unutar timova, između pojedinaca, kao suprostavljanje stavova, mišljenja, ideja, potreba i slično. U takvim okolnostima konflikt predstvlja podsticaj za rad i delovanje grupa, postaje energija koja rešava probleme, podstiče stvaralaštvo, razvija takmičarski duh između učesnika u konfliktu i podiže radni ritam. Konflikt može da bude energija koja pokreće grupe, koja remeti ustaljeni i uobičajeni tok i ritam delovanja. To znači da moramo razlikovati oblik, karakter i nivo konflikta da bi smo mogli zaključiti kakve efekte ima na odnos u grupi i među grupama. Može se postaviti teza da niži nivo konflikta, konflikt sa manjim intenzitetom ima pozitivno delovanje na rad i aktivnost društvenih grupa, dok viši intenzitet konflikta može da dovede do štetnih posledica na rad i mživot tih grupa.

Da bi smo lakše razlikovali karakter, ulogu i značaj konflikta u društvu, uvešćemo pojam sukob, koji će označiti visok intenzitet konflikta, odnosno onu graničnu liniju između korisnog i štetnog manifestovanja konflikta. Ili još preciznije, sukob označava nepomirljivi konflikt, onaj koji razara društvenu grupu ili dovodi do sudara grupa iz koga jedna grupa izlazi kao pobednik, dok je druga poražena, potisnuta ili razorena. Ako se vratimo etimološkom poimanju reči konflikt, videćemo da je njeno poreklo u latinskom jeziku, conflicto – udariti o što, poremetiti, oboriti, boriti se, trpeti. U latinskom jeziku postoji konstrukcija conflictatio onis, koja označava sudaranje, sukob, borbu, kao i pojam conflictio onis, sa značenjem – sukob, borba, razilaženje. Vidimo da je u latinskom postoji razlikovanje konflikta prema njegovom obliku i intenzitetu. Pojam konflikt je u naš kulturni prostor stigao iz nemačkog jezika, gde označava razmimoilaženje, raspravu, sudaranje. U nemačkom jeziku postoji reč zusammenstoß koja označava sukob, odnosno sudar ili nepomirljivi konflikt. U engleskom jeziku, takođe, možemo naći reči koje opisuju različit nivo konflikta. Reč conflict označava konflikt nižeg intenziteta, pa se može koristiti za opis situacije u kojoj konflikt predstavlja unutrašnju energiju jedne društvene grupe. Na drugoj strani, reč clash znači prasak, sudar, sukob, biti u neskladu, što se može primeniti na objašnjenje situacije u kojoj konflikt prelazi granicu korisnog i poželjnog i postaje štetan i razarajući. Ako se još jednom vratimo pojmu sukob i tragamo za njegovim etimološkim korenom, videćemo da nam on može pomoći u analitičkom pristupu prilikom razmatranja karaktera, oblika i intenziteta ispoljavanja konflikta. U srpskom jeziku reč sukob može se razdvojiti kao su-kob, gde su znači s ili sa, dok kob znači lošu sudbinu (zla kob).[ Šijaković, Ivan (2008)''Sociologija-uvod u razumijevanje globalnog društva'' , Univerzitet u Banjoj Luci, Banja Luka, 60] Dakle, su-kob (sukob) je konflikt koji donosu lošu sudbinu tamo gde se pojavi (grupa, tim ili komunikacija između grupa i pojedinaca). Ako sumiramo rezultat ove kratke etimološke i pojmovne analize, konstatujemo da ćemo u ovom udžbeniku pojam i termin konflikt koristiti za nizak intenzitet ispoljavanja konflikta i njegove osobine koje imaju pozitivne efekte na odnose u grupi i među grupama. Na drugoj strani, termin i pojam sukob, koristićemo da označimo stanje u grupi i odnose među grupama kada konflikt prelazi granicu kontrolisanog, podsticajnog i korisnog delovanja i postaje štetan i razarajući.

Vrste konflikta

Predmet konflikta mogu biti različiti interesi, ciljevi i stanja: položaj, status, pravo, teritorija, postojanje drugog subjekta i slično. Postoji nekoliko kriterija na osnovu kojih se mogu podeliti konflikti. Prema subjektu konflikta postoje klasni, rasni, etnički, verski, politički, generacijski, polni. Prema vremenu ispoljavanja, konflikti se dele na povremene i stalne. Prema intenzitetu ispoljavanja, postoje otvoreni i tihi (prikriveni) konflikti. Prema položaju (mestu) ispoljavanja, konflikti se dele na unutargrupne i međugrupne konflikte. Ovde treba napomenuti da svaki pomenuti oblik konflikta može preći granice poželjnog i kontrolisanog i prerasti u sukob.

Unutargrupni konflikti su svakodnevna pojava. Oni zavise od načina komunikacije unutar grupe i sa okruženjem, od stepena informisanosti, intenziteta i puteva protoka informacija, od horizontalnih i vertikalnih odnosa u grupi, od raspodele obaveza i odgovornosti. Oni potiču i od konflikta unutar svake ličnosti (pojedinac i njegove unutrašnje dileme, struktura ličnosti). Postoji više oblika manifestovanja unutargrupnog konflikta: konflikti potreba i vrednosti, konflikti motiva, konflikti uloga i položaja, konflikti interesa, konflikti ciljeva, konflikti vizija, konflikti prava i obaveza, konflikti odgovornosti, konflikti očekivanja, konflikti rukovođenja.

Konflikt ima višestruki značaj i ulogu u društvu. Pozitivna uloga se sastoji u tome što konflikt niskog nivoa donosi potrebnu dinamiku u društvu ili grupi, što sučeljava, potrebe, interese, vizije, očekivanja, odgovornosti. Konflikt je posebno važno područje za proučavanje u savremenom menadžmentu. Značaj konflikta visokog intenziteta ogleda se u tome što ukazuje na probleme u društvu i područja na kojima se češće ispoljavaju. To pruža mogućnost za predviđanja i blagovremene pripreme da se konflikt kanališe i kontroliše, pa i spreči. Negativna strana konflikta jeste njegovo otvoreno ispoljavanje i sukobljavanje društvenih grupa, a koje dovodi do poremećaja društvenih odnosa, pa čak i do razaranja društvenih struktura. Konflikti su karakteristika modernog društva. Oni se svakodnevno umnožavaju po formi, subjektima i intenzitetu.[ Šijaković, Ivan (2008)''Sociologija-uvod u razumijevanje globalnog društva'' , Univerzitet u Banjoj Luci, Banja Luka, 61]

Danas se postavlja ključno pitanje: kako upravljati konfliktima u grupi, zajednici, društvu, lokalnoj sredini, užoj ili široj regiji i globalnom društvu? Za sociologiju je važno još jedno pitanje: postoji li, i da li je moguće beskonfliktno društvo? Odgovor je da ne postoji, nije moguće i nije potrebno beskonfliktno društvo. Beskonfliktno društvo je “mrtvo” društvo. Konflikt je jedna vrsta društvene energije. Naravno, treba pratiti njegov intenzitet, subjekte, vreme i prostor ispoljavanja. Postoji izreka da je konflikt kao začin: dobar u malim količinama, štetan i razoran u velikim, “neumerenim” količinama.[ Šijaković, Ivan (2008)''Sociologija-uvod u razumijevanje globalnog društva'' , Univerzitet u Banjoj Luci, Banja Luka, 62] Kako ističe Kristof Kare,

Konflikti su poželjni:

Kada ljudima omogućavaju da redefinišu svoje veze na nnovim, zdravijim i stabilnijim osnovama; kada uspostavljaju distancu, ponekad neophodnu, među protagonistima i otvaraju put promeni koja je oduvek, prema Heraklitu „jedina stvar koja se nikada ne menja“, tada su konflikti poželjni, da ne kažemo poželjni za čovekovu ravnotežu.

Konflikti nisu poželjni:

Kada nas vode u naš „mentalni zatvor“, sužavaju naše viđenje sveta i drugih, kada nas primoravaju na bekstvo, na pokornost ili na nasilje, konflikti postaju začarani krugovi koji su sve čvršći i hrane se sami sobom.... u ovom slučaju konflikti su opasni, mogu da dovedu do teškim psihičkih poremećaja, do svih oblika rđavog postupanja, uključujući fizičko, do ispiranja mozga, do odbacivanja ili negiranja drugog.[Šijaković, Ivan (2008)''Sociologija-uvod u razumijevanje globalnog društva'' , Univerzitet u Banjoj Luci, Banja Luka,  70]

Konflikti su nezaobilazan dio života – oni proizilaze iz nekih osnovnih činjenica o ljudskoj prirodi, prije svega iz činjenice da različiti ljudi, sa različitim potrebama, stavovima, vrijednostima i interesima, žive i rade zajedno, međusobno komuniciraju i pri tome često nastoje ostvariti suprotstavljene ciljeve. Ključ uspjeha i sreće u životu, kao i uspjeha vođenja procesa donošenja odluka, nije u tome da konflikt, ukoliko se pojavi, ignoriramo ili da budemo isfrustrirani njime, već u tome da ga razumijemo, prihvatimo i da se znamo nositi sa njime.[ Kurtović, Eni (2014) ''Knjiga recepata u radu s ljudima'' CIP; Sarajevo 83. str.]

Faze konflikta

Konflikt je dinamičan proces koji se ne pojavljuje trenutno nego prolazi kroz nekoliko faza. Louis R. Pondy je identificirao pet faza kroz koje prolazi konfliktna epizoda :

1.Faza latentnoga konflikta. U ovoj fazi konflikt je prikriven, iako postoje uvjeti koji bi ga mogli prouzrokovati – na primjer nedovoljna sredstava, različiti ciljevi i interesi i sl.

2.Faza percepcije konflikta. U ovoj fazi jedna ili obadvije strane u konfliktu su svjesni latentnog sukoba. Kazana su različita mišljenja i postalo je jasno da su ciljevi ili vrijednosti različiti te tada jedna ili obadvije strane postaju svjesne potencijalnoga sukoba. Postoje različite situacije u percepciji konflikata. Ponekada se konflikt percipira, iako ga nema u latentnom obliku (npr.učesnici konflikta se nisu dobro razumjeli, što se rješava poboljšanjem kvaliteta komunikacije) ili je latentni konflikt prisutan, ali ga sudionici nisu percipirali (što se objašnjava mehanizmima potiskivanja i fokusiranjem pažnje na samo neke konflikte dok drugi ostaju neprimijećeni).[ Kurtović, Eni (2014) ''Knjiga recepata u radu s ljudima'' CIP; Sarajevo 84. str.]

3.Faza u kojoj se konflikt osjeća. Ovdje se radi o personalizaciji konflikta jedna ili obje strane u konfliktu, kao rezultat nerazumijevanja i razilaženja mišljenja iz prethodne faze, počinju osjećati tenzije, odbojnost i druge neugodne osjećaje.

4.Faza manifestacionog konflikta. U ovoj fazi imamo tačno utvrđeno neprijateljsko ponašanje između učesnika u konfliktu koje se može manifestirati na razne načine od potpune apatije do otvorene agresije koja je u okviru organizacijskih normi, pravila i procedura ipak rijetka.

5.Posljedična faza. U ovoj fazi se vide rezultati konflikta. Konflikt je ili riješen ili nije nađeno zadovoljavajuće rješenje, pa on ostavlja negativan utjecaj na cjelokupni rad organizacije.

Izvori konflikta

Osim nivoa konflikta, važno da shvatimo zašto se konflikti dešavaju i intenziviraju. Identifikacija izvora konflikta pružit će nam bitne informacije o tome kako ga adresirati i što promijeniti kako bi upravljali što bolje konfliktom idući put ili ga pak, spriječiti u cijelosti.

Izvori konflikta mogu biti:

Osobni: Različitost personalnih karakteristika, odnosno stavova i vrijednosti, uvjerenja, principa sklonosti, karaktera, običaja i sl. koje smatramo bitnim i koji određuju kako shvatamo svijet. Ljudi nekada ulaze u konflikte zbog činjenice da im se neki ljudi jednostavno ne dopadaju ili ne odgovaraju na neki način. Kada su dvije osobe različite po karakteru do te mjere da se ne podnose, a prinuđeni su raditi zajedno, logično je da će kao rezultat toga nastati konflikt. Uglavnom, osobni izvori konflikta nisu predmet pregovora u najmanju ruku ne kratkoročno.

Interesni: Neslaganja po pitanju potreba (na primjer, sigurnost, identitet, priznavanje), interesa, ciljeva, prioriteta, pozicija, resursa (novac, prostor, oprema, moć) i sl. Ovo su najčešći izvori konflikta i o njima je moguće efikasno pregovaranje.

Komunikacijski: Zbog različitih osobnih filtera (očekivanja, prethodna iskustva, nedostatak informacija, stavovi, uvjerenja i sl) istu stvarnost i situacije ljudi mogu različito percipirati. U tom slučaju svako će govoriti svoju istinu bez namjere da izvrće činjenice. Dakle, iako raspravljaju o objektivno istoj stvarnosti, uslijed šumova u komunikaciji, tu stvarnost svatko vidi iz svog ugla te se s obzirom na to ponaša najbolje kako zna i umije. Ovakva slaba komunikacija će dovesti do međusobnog nerazumijevanja i krivih interpretacija.

Organizacijski: Slaba ili neprikladna struktura organizacije koja ne omogućuje adekvatnu komunikaciju, ili u kojoj su uloge i odgovornosti nejasne ili nepravično raspoređene.[Kurtović, Eni (2014) ''Knjiga recepata u radu s ljudima'' CIP; Sarajevo 85. str.]

Struktura konflikta

Vrhovni sloj: Vrh ledenog brijega koji ilustrira mali vidljivi dio konflikta. Ovim djelom sukobljene strane opisuju o čemu je konflikt ili u čemu je neslaganje. Način ponašanja govori o tome što vidimo.

Srednji sloj: Samo ispod vrha na površini se nalazi sakrivena agenda. Tu nalazimo mišljenja, uznemirenost, prethodne konflikte i interese o kojima su sukobljene strane svjesne, ali zbog praktičnih razloga sumnje se javno ne ispoljavaju.

Donji sloj: Treći, najdublji sloj sadrži elemente koji vode važnu ulogu u konfliktu bez da su sukobljene strane svjesne toga. Ovaj sloj se sastoji od osjećanja, motiva, ličnih neriješenih pitanja iz prošlosti koji utječu na reakcije sukobljenih strana. Ovaj sloj može obuhvatiti snažne neostvarene potrebe, kao npr. poštovanje, sloboda, priznavanje i ljubav.

Kod prvog i drugog sloja su nam korisne vještine komunikacije kojima ćemo saznati više o drugom i o problematičnom pitanju, ali i stvoriti spremnost na suradnju. Ali, za zaista uspješno upravljanje konfliktom potrebno je znati prepoznati osjećaje vlastite i tuđe - koji se nalaze u donjem sloju.[Kurtović, Eni (2014) ''Knjiga recepata u radu s ljudima'' CIP; Sarajevo str. 86]