LJUBAV NIJE IDEALNA, VEĆ ŽIVA I STVARNA

 

"Biću voljen ako budem dovoljno dobar." Da li vam je poznato ovo vjerovanje?

U glavama mnogih od nas postoji mit da ako sam dobar, onda će me voljeti. A ako se to još nije dogodilo, to je zato što još nisam dovoljno dobar. Po tom mitu, da biste bili voljeni, morate se više truditi, postati bolji i bolji i bolji unedogled. I ispada takav paradoks. Čovjek se svim silama trudi da ugodi drugima, da bude dobar, poslušan, udoban, ali ga ne cijene, a ponekad ga i ne primjećuju. Međutim, to se samo na prvi pogled čini paradoksalnim. Kada je osoba isključivo fokusirana na druge ljude i na taj način obezvređuje vlastiti osjećaj identiteta i stavove koji su slabo izraženi, sa takvom osobom nemoguće je ostvariti bliske odnose. Intimnost podrazumjeva prisustvo dvije različite osobe, gdje svaka od njih dobro poznaje i razumije sebe i istovremeno prepoznaje važnost drugog. U ovom slučaju moguće je stupiti u odnose zasnovane na obostranim poštovanju, povjerenju, prepoznavanju vrijednosti i značaja. Kada se čovjek odrekne svojih vrijednosti, interesa, želja zarad drugih ljudi, on devalvira svoj život, odriče se onoga što mu je zaista drago. A cijena za to je stalni osjećaj unutrašnje praznine.

Ne zna šta je zapravo: šta želi, šta mu je vrijedno, šta ga čini sretnim, privlači, brine. Jer nije bilo ni vremena ni želje da se upozna. Stoga je prije ulaska u vezu važno odgovoriti na sljedeća pitanja:

️Šta sam ja? ️Šta mi je važno? ️ Šta volim, a šta ne volim? ️Šta su mi prioriteti u životu, šta je moj sistem vrijednosti? ️Koje su moje sposobnosti i talenti? ️ Šta želim, čemu težim? I počnite to pokazivati ​​i sebi i drugima. I važno je dopustiti drugom da sebe vidi u svoj svojoj ljepoti i nesavršenosti. Bez ukrasa i filtera. Eto čovjeka koji stoji ispred vas. Takav kakav jeste. I ima toliko života u njemu, toliko energije, toliko oduševljenja i privlačnosti. I ne morate biti perfektni ni idealni po mjerilima drugih. Važno je biti svoj. Zato što ljudi ne vole idealne, već žive i stvarne.